Una mostra de la poesia conceptual sèrbia
de la mà de Milutin Petrović
Nešto imam (1996)
|
De Tinc alguna cosa (1996)
|
Ovako si me nagovorila, iz davnine.
J. i piši.
U tutnjavi. Nećeš nestati.
Ovako si me utešila.
Još i drmusala.
Meh. U tamnici.
A u ropcu nisi.
Treća. U prirodnom redosledu.
U kaznenoj opni.
Dušo, u tamnici.
Srce moje
Ispalo si iz okova.
Okov je u oblaku.
Prapriroda je na zidu.
Gusta, što se zna.
I vodi neznano kud.
Da ti nije dosta sveta.
I to ne u knjizi.
Već u lj. pokliču.
Stalno mi se vraćaš.
Srce moje, neko kuca.
|
Així m’has convençu, des de temps remots.
C. i escriu.
En el brugit. No desapareixeràs.
Així m’has consolat.
I també m’has sacsejat.
Manxa. A la presó.
Però no tens ranera.
La tercera. En l’ordre natural.
La membrana del càstig.
Ànima, a la presó.
Cor meu
T’has desprès de la cadena.
La cadena és en el núvol.
La prenatura és a la paret.
Densa, ja se sap.
I porta no se sap on.
Que no en tens prou, del món.
I no un de llibre
Sinó d’un crit d’a.
Sempre tornes a mi.
Cor meu, algú truca.
|
Cap comentari:
Publica un comentari a l'entrada